...SleePing SuN...
22.03.2006., srijeda
|
Pošto vidim da još vas ima koji tu zalutate, ja sam na novoj adresi već neko vrijeme.. http://suncekoback.blog.hr |
20.02.2006., ponedjeljak
Tel me why I don't like Modays
Prvo da se pohvalim dobila sam 75 kn na kladionici.. Juhu!!! Velika ja  Čim je lijepo vrijeme, odmah ja dobre volje. Dobro, danas nema baš i nešto sunčeka, no i bolje - da ne vidim kak su mi prozori prljavi.  Btw, for informacion, ja ih osobno oprala sve u subotu, i naravno mora u subotu navečer past kiša, i to ne normalna kiša već popraćena olujnim vjetrom da slučajno neki komadić prozora nebi ostao pošteđen. Ovaj vikend sam si isplanirala savršen plan kako ću sve lijepo naučiti, no znate kak ide: Učili su, učili, od ponedjeljka do petka, al se nisu maknuli dalje od početka. Znate što je danas? Danas nam je 9 mjeseci.  No više ga ne volim ko prije.. ne.. sad ga volim više!! Nikad nisam mislila da se tako nešto može meni dogodit. Da ću ja s nekim moć bit 9 mjeseci. Pa dajte malo suosjećanja prema mom dečku, treba mene trpit toliko vremena. Nevjerojatno da smo mi nakon tih 9 mjeseci zaljubljeniji nego ikad, sve više ne možemo jedan bez drugog. Zajedno smo skoro svaki dan. I sigurna sam da će ovo još trajati.. dosta.. Uglavnom, ne bi ja bila ja - da nekaj ne zeznem, još jedan moj biser u nizu;--> Jučer navečer odlučim pokrenuti malo svoju umjetničku maštu te ko pravi stiho-klepac napišem jednu lijepu porukicu, i sve bi bilo u redu da ja na kraju nisam napisala: sretna ti 13. mjesečnica! U trenutku kad sam poruku poslala shvatila sam što sam napravila, što sam napravila nego - odvalila se smijat.  Dragi je naravno rekao da imam sreće što me on poznaje pa to kod mene uvijek ispadne slatko, smiješno i simpatično. Al moram ja zeznut stvar. I danas je mom tateku rođendan. Možda će past koja pizza navečer ili tako nešto. Sad me baš frendica zvala na tel: E, jesi budna? Sam provjeravam da nisi zaboravila da smo se dogovorile da ja sad dođem do tebe po knjigu iz njemačkog. Mislim si: oops! Ma nisam naravno, sam dođi. A ja u rozoj pidžami s ovcama, a donji dio mi je onak seljački uvučen u čarape da mi ne bude hladno za moje šape. Kako živi 2 min od mene, bilo je to jedno brzinsko oblačenje i spremanje kreveta. Sad idem štrebat, ili barem pokušat. Pa - pa ljudovi moji, pufa  |
18.02.2006., subota
* * * Divlji konj * * *
. Evo, današnji post bi htjela posvetiti jednoj knjizi. Zapravo, mogu reć svojoj najdražoj knjizi. Svi ste je vjerojatno čitali u osnovnoj školi, no ako je probate pročitati sada, doživit ćete je potpuno drukčije. Knjiga prati životni put jednog naizgled običnog konja. Prati njegov život od prvih koraka preko njegovih prvih ljubavi, odrastanja, osamostaljenja, borbe za položaj u društvu i borbe za izgradnju svoj identiteta - do njegove smrti. Naizgled možda samo običan konj, no imao je ono nešto posebno - vjerovao je u život. Životni put obilježile su mu mnoge ljubavi (one loše i one dobre), prošao je kroz mnoge patnje, bio bolestan i zarobljen, padao je i dizao se - no uvijek je imao onu neku unutarnju borbu. Borio se za slobodu, ali i paralelno htio ostati vjeran svom Gospodaru..  Univerzalnost ove knjige je u mnogočemu. Cijeli taj životinjski svijet je alegorizacija svijeta u kojem i mi živimo. Ne znam zašto mi se ta knjiga toliko sviđa. Možda baš zato što su glavni likovi konji. Tako veliki, snažni i hrabri, no opet tako lijepi, elegantni i spretni. Preporučam svima ovu knjigu, jednu prekrasnu priču života jednog konja, koji vas u nekim trenucima potakne da i vi malo zamislite o nekim stvarima. Odupirao sam se svemu što je bilo nedolično, što mi se činilo divljim, što nije bilo pitomost. Uporno sam i marljivo težio savršenstvu, ali nisam postao savršen nego prazan. A kad se to dogodilo, u srcu sam osjetio lom. Polako sam postao svjestan da cilj života nije u nečemu postati najbolji, nego naći svoje pravo mjesto pod suncem. Manje je, naime, učinio onaj koji je do savršenstva razvio samo jednu sposobnost, od onoga koji je u sklad doveo sve svoje osobine, ma kako skromne one bile. Čudan je to osjećaj vlastitog dna koji sam dodirnuo. Bio je to za mene neki neobjašnjivi dobitak. Odjednom sam se ćutio neranjivim, nitko mi ništa nije mogao. Što oduzeti onome tko je sve već dao? Nisam više ništa očekivao za sebe, pa prema tome ni strepio za ishod svojih postupaka. Osjećao sam neku nepoznatu beskrajnu slobodu. Nikakva velika pobjeda mi nije bila potrebna. Što bi ja s njom? Da je nosim na šiji kao teret? Što će mi? Rasprostranio se u meni neprikosnoveni mir. Oštre krhotine razočaranja, razbijenih očekivanja, zabadale su se u tuđa srca. Odjednom sam razumio tu bol što je konj nosi u grudima, razumio sam njegov teret na duši. Preplavila me neka bezrazložna sreća. Cijelog sam se života borio za svoje mjesto pod suncem, otimao ga, osvajao i branio kopitom, a sad nisam imao ništa pod svodom nebeskim. Ipak je iz mene teklo obilje radosti. Uvijek sam mislio da je svaki poraz dio moje smrti, a u meni se sada sve pjenilo od života. Neprihvaćanje vlastitog položaja nevolja je iz koje proizlaze sve ostale neprilike u životu jednog konja. Neprihvaćanje i opiranje dva su smjera našeg djelovanja. Zapravo jurimo na neka druga mjesta za udobnostima i vjerujemo da je ondje sreća. Ne pada nam na pamet da je sreća baš tu gdje stojimo i da uzalud lupa na naše srce. Mi to svoje srce stišćemo i stežemo, tvrdo nam je kao kamen, a sreća je poput sjemenke koja traži razmekšano, vlažno od suza i toplo srce puno osjećaja. Izvana možeš čuti što te volja, tko zna kako velika djela, a ipak nećeš biti sretan, ostat ćeš jadan. Po sreću moraš u svoju dubinu. Ona je uvijek s tobom, ali su um, oči i srce zauzeti travom. Stalno vučeš tu svoju glavu po tlu i ne odvajaš je od zemlje. Pa kako bi onda ugledao svoju sreću? Uzalud on obigrava oko tebe, privlači tvoju pažnju. Ti zuriš samo u zeleno busenje i halapljivo ga proždireš. To je tvoja sudbina, konjiću. I onda kad si sit i pun mješine, e, tada bi ti išao za srećom. A sreća je laka i lepršava, brzo ti odmiče jer si ti trom, lijen i ne voliš napuštati toplinu vlastite postelje. Samo tvoj duh može uloviti sreću, a on je utamničen u tebi. Stoga se tvoja sreća i ti cijelog života i ne sretnete. Koja je vaša najdraža knjiga? |
13.02.2006., ponedjeljak
-- Savršena cura --
|
Prije nego se bacim na temu današnjeg posta, moram napomenuti da sam danas ujutro već napisala jedan post, no dok sam bila na WC-u nestalo je kratko stuje, i ode post!! A bio je baš dug... no ne čudi me, jer to sam ipak ja.. Od sada ću prije nego idem na WC morat spremat post.. heh.. Sutra je Valentinovo, i makar sam rekla da je to dan ko svaki drugi, malo sam se potrudila (makar je poklončić sitnica). Uglavnom, našla se ja danas s dragim, i idemo mi prema stanici i baš pričamo kako ovo sa srčekima po svuda je stvarno iritantno. Veli on kako po dućanima uopće nema kupit ništa za Valentinovo, a ja njemu kako se slažem s njim. Kažem ja njemu kako sam mu mislila kupit nekog plišanca, no svi su bili nekak zdeformirani, hendikepirani i totalno bzvz. I ispričam mu anegdotu kako sam došla u dućan i napasna prodavačica mi odlući pomoć i ponudi mi neku šalicu sa srčekima; kaj ću ja nekom kupit neku tam šalicu sa srčekima!! Ko to još kupuje!! Nakon te moje rečenice smješak na licu mog dragog se skiselio. Nisi valjda?! On me onako pogleda i ne zna dal bi se smijao ili očajavao ili šta.. Ali kao u Top shopu; to još nije sve! Kupio mi je malog plišanog medu. Ja nisam znala šta da kažem, počela sam se ispričavat, a on me pokušavao smiriti. Onda da budemo kvit sam i ja njemu rekla što sam mu ja kupila. Onda, ne znam zašto, rekao je da mi želi to sad pokazat, kad je već do tog došlo. I onda je to izvadio i šalica je stvarno preslatka. Onako je velika sa medekom i srčekom izbočenim prema van i na tom srčeku piše: I love you. Preslaatko!! A kaj se medeka tiće oboje smo se složili da je malo zdeformiran, ali nije važno. Što god je od njega znam da je od srca. I rekao je da još nešto ima za mene, ali da me s tim želi iznenaditi. Sutra. Uglavnom, moram sve upropastit i grozna sam. Nisam "savršena" kako bi on znao reć. No ipak, mi smo savršeni jedan za drugog. Dokaz? (a ne obećanja) Moj biser: On: Znaš u kojoj je zemlji prvo nastala kava? Ja: Ne znam. No mislim negdje tam u Južnoj Americi. On: Ajd bubni državu! Ja: Pa neka od onih tam... Portugal!! ( lol, p.s. Portugal nije u J Americi) Njegov biser:On: Ima li u našem zoološkom polarnih medvjeda? Ja tam bio jako davno, ko klinac. Ja: Da ziher, kaj misliš da ih drže u frižideru? On: Pa kak onda drže pingvine? ( trgam se od smijeha ) On: A ima li pandi? ( lol, p.s. panda je nekih 50tak u svijetu) I tako ćemo i mi doživjeti naše prvo Valentinovo :o)) Sretno vam Valentinovo  (ak to uopće ima smisla čestitat), volite se, ljubite se, grlite, iznenadite nekoga i uljepšajte mu dan!!Who knows where the road will lead us Only a fool would say, But if you let me love you I'm sure to love you all the way. - From the song "All The Way" - (by Frank Sinatra) |
07.02.2006., utorak
|
potaknuta i dalje manjkom inspiracije, a i vremena doduše.. grlo me bola, pa sam prisiljena pit ovaj bljutavi čaj prezasićen medom i limunom.. učim kao engleski, koliko se to može učit, jer ak nemaš sluha za to ko ja - usalud taj trud.. vrat me isto bola, ko zna u kakvom sam čudnom položaju spavala.. hoću proljeće, ne volim hladnoću i ovo tmurno vrijeme, najrađe bi se zavukla pod poplun i pajkila stalno.. hoću da me u školi prestanu više toliko gnjavit, ti profači nisu normalni.. i ne znam zakaj no u zadnje vrijeme kad odgovaram imam tremu i počnem mucat i nemrem složit suvislu rečenicu.. hoću mnogo toga.. hoću.. hmm.. znam što hoću.. hoću da je moja Ljubičica sad kraj mene  da je pusam..al ona je u školi, a ja danas nejdem u školu.. al vidit ću ja njega već danas.. hoću da ljudi prestanu zlostavljat životinje.. hoću da se svi više smiju.. hoću da svi imaju ono što zaslužuju.. hoću više vremena za sebe.. a volim.. puno toga.. njega.. svoje prijatelje.. obitelj.. život.. papati.. male sitnice koje me uveseljavaju.. glazbu.. blogić.. i sretna sam.. makar tog i nisam svijesna.. možda i jesam.. mnoge stvari me čine sretnom.. dobro, jedna stvar više od drugih.. iskreno, ne znam što da pišem.. ni dal ovo što pišem ima smisla.. znam da ovo nitko neće čitat.. no nije me briga.. valjda.. ovo je moj blog.. ovdje imam pravo reć šta hoću.. tko će mi zabranit.. volim vas sve.. dobro, ne baš sve, neke.. no opet.. znate vi kak sam ja smotana osoba.. :o)) ah, šta ćete, smotano pa živi.. pitajte neke od mojih, kak se brukam.. danas sam si za ručak radila hamburger.. + što sam cijelo jutro razmišljala što ću si stavit u taj hamburger.. no bio je baš mljac, jedva sam uspjela zagrist koliki je bio.. mljac.. sad bi bilo dosta.. kraj mog monologa.. no.. show must go on.. pa :o)).. puno pozdrafeka od vašeg SUNČEKA !! |
03.02.2006., petak
Tek toliko da se javim malo.. da znate da sam tu  Kod mene sve dobro, hvala kaj toliko pitate i kaj vas toliko zanima.. U školskim obavezama sam do glave.. ma šta do glave, do zadnjeg čuperka.. osim toga, jedina briga koja me sad brine je što dragom kupit za Valentinovo.. E da, da se osvrnem na to the Valentinovo, koji je inače totalno bzvz, smišljen dan samo da bi trgovci malo profitirali.. koje licemjerje, tih dana svaka stvar koja ima i najmanje veze s Valentinovo poskupi troduplo.. baš jučer malo prošetala gradom i vidjela da ništ nema.. sve onak bzvz, totalno iskomercijalizirano.. medeka dimenzija 5x5 cm, sa srčekom u ruci 30 kn..  Inače, totalno mi je bzvz kad si ljudi za Valentinovo poklanjaju CD, DVD-e i ostala ta skupa sra**.. mislim da to nije smisao toga.. Jedino ono što ja tražim je neka mala slatka sitnica za mog dragog, i čestitku ću vjerojatno napravit sama, tak da ak mu se ne sviđa poklon mogu reći: al je od srčeka  Ma nama je svaki dan Valeninovo.. I nakon svega htjela bi sa vama podjeliti jedan stih Harač, harač, otkud raji harač Iz koje lektire je to intelektualci jedni?!   |
27.01.2006., petak
::::::život priča u bojama::::::
. Budi me ujutro telefonski poziv moje mame: vani je tako hladno, obuci onu svoju skijašku jaknu jer ćeš se inače smrznut!!Dobro, još nikad nisam tu jaknu obukla za školu, no dobro, ako mama kaže - sve za njenu ljubav. Da mi je tad bilo igrat onu igru Krokodile, krokodile, smijem li priječi rijeku? (i onda on odgovori može ako imaš xxxx boju), makar da smo je mogli igrat, sva bi me djeca mrzila jer bi stalno pobjeđivala. Naoružana sa desetak slojeva odjeće na sebi, stvarno mi nije mogla iskrsnut nijedna boja. Imala sam na sebi crne hlače, rozu potkošulju, žutu majicu, gore još jednu crno-bijelu majicu. Nema puno boja? E to sam i ja mislila. No onda oblačim svoje smeđe čizme i svoju skijašku jaknu narančasto-plavo-bijele boje. Pa slijedi šareno rozi šal, šarene rukavice, i bijela kapica. Joj, i skoro zaboravih svoju slavnu rozu torbu. Mislite, sad bi se tu krokodil zbunio, i htjedeći me iznenadit rekao bi zelena. No na to bi ja njega iznenadila i lijepo digla hlače i pokazala mu paletu boja. Imala sam štramplice sa šarenim prugicama (među kojima i zelena), te ako mu još to nije dosta imala sam prek tog dokoljenke sa još drugačijim šarenim prugicama. Šta je krokodilu, više mi nisi tako gladan, ha?I kad tako spremna za školu, pogledam sa u ogledalo smijući se sama sebi u facu. Više sam nalikovala osobi koja ide u vrtić, a ne u uglednu zagrebačku gimnaziju. Odlučim ja u igru krokodila uključit i svog brata, neka on kaže neku boju. I kaže on crvena. Tražim po sebi, kad ono stvarno - nema crvene. No analizirajući malo dublje, shvatila sam da sam imala crvene gaće. A šanse da mene vidite u crvenim gaćama su male, i baš tad mi se potrefi. Znači, očito mi je bilo suđeno da mi ne promakne nijedna boja. I tako sam ja veselo zakoračila u taj hladni zimski dan, uveseljavajući i prolaznike svojim raznolikim bojama. I jer mi je bilo hladno? Vjerovali ili ne, meni je bilo vruće, jedino mi se faca zaledila, tako da nisam mogla radit nikakve grimase kad bi mi neki penzić u tramvaju digo tlak. E da, i hvala Zetu što je u tramvajima smislio dupno grijanje. Primite mnogo zahvala od moje, zahvaljujući vama, nesmrznute guze! p.s. Baš me zanima kak izgleda celulit kad se zaledi. |
